Mikrokredit od 200 € na 30 dana zvuči bezazleno. Oglas kaže: „Samo mala naknada“ ili „bez kamata za nove klijente“. Problem je što kamata nije glavni trošak. Naknade jesu.
Uzmimo tipičan scenarij: posuđujete 200 € na 30 dana. Nominalna kamatna stopa često je simbolična ili 0% u promotivnom razdoblju. No uz to dolazi naknada za obradu zahtjeva, naknada za isplatu, administrativna naknada ili „članstvo“. Realan primjer s tržišta izgleda ovako:
– Iznos kredita: 200 €
– Rok otplate: 30 dana
– Naknada za obradu: 30 €
– Administrativna naknada: 20 €
– Ukupno za povrat: 250 €
Na papiru ste „platili samo 50 € za uslugu“. U stvarnosti ste platili 25% iznosa kredita u samo 30 dana.
Ako taj trošak preračunate na godišnju razinu kroz Efektivnu kamatnu stopu (EKS), dolazite do trocifrenih postotaka. Kredit koji košta 25% za mjesec dana, na godišnjoj razini prelazi 300% EKS-a. To je nekoliko puta skuplje od dopuštenog minusa po tekućem računu i višestruko skuplje od standardnog gotovinskog kredita.
Ključ je u strukturi troškova. Kod mikrokredita se često:
– Nominalna kamata prikazuje kao 0%.
– Glavnina zarade prebacuje na fiksne naknade.
– Rok otplate postavlja vrlo kratko, najčešće 15 do 30 dana.
Fiksna naknada od 50 € na kredit od 200 € je 25%. Da je kredit 1.000 €, isti iznos bio bi 5%. Dakle, što je kredit manji, relativni trošak je veći.
Druga zamka je produljenje roka otplate. Ako ne možete vratiti 250 € nakon 30 dana, nudi vam se „refinanciranje“ ili produljenje uz novu naknadu. U praksi to znači da plaćate dodatnih 40 ili 50 € kako biste odgodili otplatu još mjesec dana, a glavnica ostaje ista. Nakon dva ili tri produljenja, naknade lako premaše sam iznos posuđenog novca.
Primjer spirale:
– 1. mjesec: duguje se 250 €
– Plaćate 50 € za produljenje, dug ostaje 200 €
– 2. mjesec: opet 50 € naknade
– Nakon tri mjeseca platili ste 150 € naknada, a i dalje dugujete 200 €
Ukupni izlaz iz duga tada iznosi 350 €. To je 75% više od početno posuđenog iznosa – bez klasične kamate.
Treći rizik su troškovi kašnjenja. U Općim uvjetima poslovanja obično stoji:
– zatezna kamata,
– naknada za opomenu,
– trošak prisilne naplate,
– prijenos duga agenciji za naplatu.
Kod malih iznosa, i administrativni troškovi brzo nadmaše glavnicu. Dužnik tada ne bježi od „male posudbe“, nego od reputacijskog i kreditnog problema koji može blokirati budući stambeni ili gotovinski kredit.
Mikrokredit ima smisla samo u jednom scenariju: imate siguran, ugovoreni prihod u roku kraćem od 30 dana i točno znate da ćete cijeli iznos vratiti odjednom, bez produljenja. Ako postoji i najmanja šansa da ćete morati odgađati otplatu, ulazite u model koji je dizajniran da zarađuje na kašnjenju.
Brza isplata ne znači jeftin novac. Kod iznosa od 200 € gledajte ukupni iznos za povrat, ne nominalnu kamatu. Ako vraćate 240 €, 250 € ili više za mjesec dana, to nije pomoć u likvidnosti. To je kratkoročna kupnja vremena po cijeni koja se mjeri u stotinama posto godišnje.
Vaš Analitičar s Usporedi.blog.
2
