Kasko osiguranje za vozila starija od deset godina često se prodaje pod istom logikom kao i za nova vozila: “mirnije spavate”. Ono što agenti rjeđe kažu jest da kod starijih automobila matematika vrlo brzo počne raditi protiv vas.
Polazna točka je stvarna tržišna vrijednost vozila. Automobil star 12 ili 15 godina nerijetko vrijedi 3.000 do 5.000 eura, ponekad i manje. Premija kasko osiguranja za takvo vozilo može iznositi 400 do 700 eura godišnje, ovisno o modelu, bonusu i pokrićima. To znači da svake godine plaćate 10–20% vrijednosti cijelog automobila samo za osiguranje.
Sada ubacite franšizu. Kod starijih vozila ugovara se obično obvezna franšiza od 300 ili 500 eura, često i uz dodatnu postotnu franšizu (npr. 10%). To znači da manju štetu – ogrebotinu branika, razbijeno svjetlo ili limarske radove do 600–700 eura – praktično plaćate sami. Kasko ima realan smisao tek kod veće štete ili totalne štete.
Primjer: vozilo vrijedi 4.000 eura. Premija je 600 eura godišnje, franšiza 500 eura. Ako dođe do totalne štete, osiguranje će isplatiti tržišnu vrijednost umanjenu za franšizu. Realna isplata: oko 3.500 eura. U dvije godine ste na premijama platili 1.200 eura. Efektivno ste sami financirali trećinu “naknade” prije nego što se šteta uopće dogodila.
Ako štete nema tri ili četiri godine, matematički ste već platili iznos koji je jednak ili veći od polovice vrijednosti automobila. A vrijednost vozila istovremeno pada. Nakon nekoliko godina, premija postaje nerazmjerno visoka u odnosu na realnu korist.
Dodatni problem je amortizacija dijelova i procjena totalne štete. Kod starijih vozila prag za proglašenje totalne štete je nizak. Ponekad šteta od 1.500 do 2.000 eura završava kao “ekonomska totalka” jer popravak prelazi određeni postotak tržišne vrijednosti. U tom slučaju dobivate procijenjenu vrijednost vozila prije štete, umanjenu za franšizu i eventualne dugove. Ne dobivate “novi auto”, nego tržišni prosjek, često niži od očekivanog.
Postoji li granica ispod koje kasko gubi smisao? Ne postoji zakonski prag, ali financijska logika govori sljedeće: ako godišnja premija prelazi oko 15% tržišne vrijednosti vozila, ulazite u zonu u kojoj je racionalnije izdvajati novac na vlastitu “rezervu za štete”. Ako uz to imate visoku franšizu, kasko postaje zaštita gotovo isključivo od totalne štete ili krađe.
Iznimka postoje. Ako nemate nikakvu financijsku rezervu, a gubitak vozila bi vas doveo u ozbiljan problem, kasko može imati funkciju zaštite likvidnosti. Također, pojedini modeli skloniji krađi ili vandalizmu nose veći rizik koji opravdava policu i kod niže vrijednosti.
Sve ostalo je stvar hladne računice. Zbrojite godišnju premiju u razdoblju od tri godine. Usporedite je s realnom tržišnom vrijednošću automobila danas, ne s nostalgijom. Dodajte franšizu i pretpostavite najčešći scenarij – štetu srednje vrijednosti. Ako u tom scenariju sami snosite značajan dio troška, a premija već “jede” vrijednost vozila, kasko za staro vozilo prestaje biti osiguranje i postaje skupa psihološka utjeha.
Vaš Analitičar s Usporedi.blog.
3
About the Author
