Kod ulaganja u investicijske fondove najveća opasnost nije loša burzovna godina, nego struktura naknada. One su uredno navedene u prospektu i dokumentu s ključnim informacijama za ulagatelje, ali rijetko ih tko stvarno izračuna na vlastitom primjeru. Ulazne i izlazne naknade, uz godišnju upravljačku naknadu, mogu dugoročno “pojesti” velik dio prinosa.
Krenimo od ulazne naknade. Ona se naplaćuje odmah, pri uplati. Ako ulažete 10.000 eura, a ulazna naknada iznosi 3 %, vi zapravo investirate 9.700 eura. Tih 300 eura zauvijek je izgubljeno za kapitalizaciju. Problem nije samo tih 300 eura, nego i svi budući prinosi koje taj iznos nikad neće ostvariti. Na rok od 10 ili 20 godina, razlika postaje osjetna.
Primjer: Uložite 10.000 eura uz prosječan godišnji prinos fonda od 6 %. Bez ulazne naknade, nakon 20 godina imali biste oko 32.000 eura (uz pretpostavku reinvestiranja dobiti). S ulaznom naknadom od 3 %, startate s 9.700 eura. Razlika na kraju razdoblja nije 300 eura, nego znatno više zbog efekta složenog kamatnog računa. Izgubljeni potencijal prelazi tisuću eura. To je cijena „ulaska“.
Izlazna naknada je druga zamka. Ona se naplaćuje prilikom isplate, posebno ako sredstva povučete prije određenog roka. Fondovi je često koriste kao mehanizam odvraćanja od kratkoročnog ulaganja. Ako je izlazna naknada 1 % ili 2 %, i odlučite prodati udjele u trenutku kad vam novac zatreba, dio dobiti (ili čak glavnice, ako je tržište u padu) odlazi društvu za upravljanje.
Posebno obratite pozornost na kombinaciju ulazne i izlazne naknade. Neki fondovi formalno nemaju ulaznu naknadu, ali imaju visoku godišnju upravljačku naknadu. Drugi nude “0 % ulaza”, ali kroz savjetničke modele naplaćuju dodatne troškove distribucije. Naknade nisu uvijek nazvane istim imenom, ali efekt je isti – smanjenje prinosa.
Godišnja upravljačka naknada (npr. 2 % godišnje) često se podcjenjuje jer se ne vidi kao jednokratni trošak. Ona se svakodnevno obračunava iz imovine fonda. Ako fond ostvari bruto prinos od 6 %, a naknada je 2 %, stvarni prinos prije poreza pada na oko 4 %. Na duži rok, razlika između 6 % i 4 % godišnje znači desetke posto manje akumulirane imovine.
Ne zaboravite ni porez na kapitalnu dobit (ako udjele prodate unutar dvije godine od kupnje, prema važećim pravilima). Porez se plaća na ostvareni prinos, ali tek nakon što su fond i društvo za upravljanje već uzeli svoje naknade. Vi preuzimate tržišni rizik; fond naplaćuje naknadu bez obzira na rezultat.
Što banka ili distributer često prešuti? Da dva fonda slične strategije mogu imati bitno različite ukupne troškove. Razlika od 1 postotnog boda godišnje u naknadama na razdoblju od 20 ili 30 godina znači tisuće eura manje u vašem džepu.
Prije potpisivanja zahtjeva za kupnju udjela, tražite jasan podatak o: visini ulazne naknade, izlazne naknade, godišnjoj upravljačkoj naknadi i svim dodatnim troškovima. Izračunajte scenarij za 10, 20 i 30 godina. Ako naknade “pojedu” trećinu očekivanog prinosa, fond ne radi za vas – vi radite za fond.
Vaš Analitičar s Usporedi.blog.
7
About the Author
